Jedna muha, u lokvi magarečije mokraće, na jednoj slamci,
zamišljala je sebe da je lađar pa je počela dizati glavu.
Govorila je: Ja sam čitala o moru i lađama,
i razmišljala sam puno o tome.
Eto, ovo je more, ovo lađa,
A ja kao kapetan, ovako iskusan i pametan.
Tako ova muha tjera ovaj svoj balvan po lokvi kao po moru,
Ta mala lokva, u njenim očima, izgleda beskrajno velika.
Ta lokva u poređenju sa muhom, bila je ogromna, bez granica
Gdje je oko, koje bi to moglo pravo vidjeti.
Njen svijet je toliki, dokle joj pogled dopire
Oko joj toliko obuhvata, i lokva je za nju more.
Onaj koji tumači krivo, on je kao muha, a taj njegov tevil,
Kao i njegov ćejf, to je magarečija mokraća i mutna slika.
Da je muha imala valjano rasuđivanje, ona bi bila sretna,
Postala bi Huma-ptica (Feniks)
Kad bi ova muha iz toga mogla pouku uzeti, ona se ne bi zvala muha
Njena duša ne bi boravila u mizernom vanjskom liku…
Ademovo oko, kad je sa čistim nurom progledalo,
Duša i druge tajne su mu se kroz njega ukazale.
Kad su meleki pronašli nur u Ademu,
Odmah su pali na zemlju i prijavili se da mu služe.
Kad bih hvalio Adema do Sudnjeg dana, opet je kratko,
Ne mogu se te pohvale iskazati.
Ali, sa tolikim znanjem, kad je došla sudbina,
Tumačenje jedne zabrane, skrenulo ga je.
Pitao se je Adem, da li je zabrana stvarni haram
Ili za nju ima kakav tevil (dozvoljeni izlaz).
Kad je u Ademovu srcu pretegao tevil,
Njegova je priroda bila zbunjena, i pošao je prema zabranjenoj voćki.
Kad se vrtlaru zabode trn u nogu,
Kradljivci iskoriste tu priliku i pokradu voće.
Dok baščovan izvadi trn i umine mu bol,
Tek onda vidi da su ga pokrali lopovi.
Zaviče: Ah-vah, mi smo pogriješili, pala je tama,
Pa smo izgubili orijentaciju na putu.
Božija presuda je zaključak. Ona bude oblak koji prekrije Sunce,
Lav i aždaha su pred sudbinom kao miši.
Ako ne vidim onu zamku, kad je već presuda donesena
Nisam samo ja neznalica u ovome presuđivanju.
O sretniče, ako hoćes da si sretan, radi dobra djela,
Ostavi nasilje!
Ako te sudbina poklopi kao noći svojom tminom,
Ta ista sudbina pružiće ti na koncu ruku i izvući te.
Sudbina hoće po sto puta da ti izvadi dušu,
Sto puta će ti opet pružiti ruku da te izbavi.
Ako ti se sudbina stotinu puta popriječi na putu,
Na koncu će ti razapeti šatore.
To nam je od Božije dobrote, što nam je naredio da Ga se bojimo
Da dođemo u predjele sreće.
Vjetrovi su naši prohtjevi i želje, i kad te vjetrove otjeramo
Onda će nam doći haber od Njega.
Takvo je stanje onoga koji sluša svoga neprijatelja
čorav je onaj koji bude slušao šta mu dušman govori.
Ako dušman prijateljski govori, ne daj se prevariti
varka je nekakva u tome.
Ako ti med daje, znaj da je u njemu otrov,
A ako ti čini nešto što ti godi, znaj da je to tegoba.
Šta je pijanstvo, da ne vidiš, zatvoriti oči da ne vide
da se ne razluči pravi kamen od krivog.
Da nas učiniš neraspoloženim, daćeš da se napijemo,
A iz onog što ne postoji dadeš da vidimo vrijedno.
Šta je pijanstvo? Osjete promijeniti
kriv štap da vidiš kao sandalovo drvo.
Ja vidim i zamku koja mi je postavljena,
Ako sudbina na zastre oči mojoj pameti.
