Daj da ptica džennetska
budem mala, zelena
da džennetom poletim i na rame da sletim Ahmedu Pejgamberu,
da ga gledam u zoru.
Ja bih ptica postao, sa tijelom se rastao
samo da Muhammed me, rukama pomiluje
džennetom bih letio, u Tuba krošnje sakrio u sabah bi Ahmeda, cvrkutom dozivao...
Pa kad krila raširim
na Ahmeda da mirim nek se svako raduje
kad ga miris opije mošusa je to miruh Pejgamberski to je ruh.
Ja bih ptica postao, sa tijelom se rastao
samo da Muhammed me, rukama pomiluje džennetom bih letio, u Tuba krošnje sakrio
u sabah bi Ahmeda, cvrkutom dozivao ... Ako vidiš Ahmede
jednu pticu malehnu
saznaćeš Pejgambere
moju dovu primljenu moj je cvrkut kao smijeh što se čuje kroz suze
na dunja te ne vidjeh,
pa me tuga obuze...
Ja bih ptica postao, sa tijelom se rastao samo da Muhammed me, rukama pomiluje
džennetom bih letio, u Tuba krošnje sakrio
u sabah bi Ahmeda, cvrkutom dozivao...