Prikazani su postovi s oznakom Mevlana. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Mevlana. Prikaži sve postove

petak, 5. travnja 2013.

GAZEL O SMRTI - Rumi

Kad preselim, kad moj tabut, 
svakom, da sam mrtav, zbori, 
ne mislite da me tuga 
za svijetom ovim mori! 

Nek ne cvili za mnom niko, 
nek ne kaže:"Šteta, šteta", 
jer je šteta bit šejtanov, 
pa ić' tamo, gdje se gori! 

Na dženazi mojoj nek se 
ne tuguje zbog rastanka 
jer baš tada dušom mojom 
sreća sastanka žubori. 

Kad me spuste u grob, niko 
nek ne kaže:"Sasvim nesta!" 
jer društvima dženetlija 
grob-samo paravan tvori! 

Kada vidiš da me spuste, 
smatraj da me tada dižu. 
Zar na nebu sunce, mjesec, 
kada zađe manje gori? 

Ti sve misliš to je suton, 
Ne, svitanje to je pravo, 
jer spuštanjem tijela u grob, 
radi se o duše zori. 

Koje sjeme ne proklija, 
kad ga zemlja u se primi? 
Pa kako u proživljenje 
da mi dušu sumnja mori? 

Iz bunara izvadi se 
potopljena kofa puna. 
Stog ne plače duh Jusufov 
dok se tijelo s jamom bori. 

Kad zatvoriš jedan otvor, 
tad se drugi sam otvara. 
Pa nek se zbog moje smrti 
ni riječ tuge ne prozbori! 

Mevlana Dželaludin Rumi 
(1207-1273)

Mevlana Rumi - Poezija

Jedna muha, u lokvi magarečije mokraće, na jednoj slamci, 
zamišljala je sebe da je lađar pa je počela dizati glavu. 
Govorila je: Ja sam čitala o moru i lađama, 
i razmišljala sam puno o tome. 
Eto, ovo je more, ovo lađa, 
A ja kao kapetan, ovako iskusan i pametan. 
Tako ova muha tjera ovaj svoj balvan po lokvi kao po moru, 
Ta mala lokva, u njenim očima, izgleda beskrajno velika. 
Ta lokva u poređenju sa muhom, bila je ogromna, bez granica 
Gdje je oko, koje bi to moglo pravo vidjeti. 
Njen svijet je toliki, dokle joj pogled dopire 
Oko joj toliko obuhvata, i lokva je za nju more. 
Onaj koji tumači krivo, on je kao muha, a taj njegov tevil, 
Kao i njegov ćejf, to je magarečija mokraća i mutna slika. 
Da je muha imala valjano rasuđivanje, ona bi bila sretna, 
Postala bi Huma-ptica (Feniks) 
Kad bi ova muha iz toga mogla pouku uzeti, ona se ne bi zvala muha 
Njena duša ne bi boravila u mizernom vanjskom liku… 
Ademovo oko, kad je sa čistim nurom progledalo, 
Duša i druge tajne su mu se kroz njega ukazale. 
Kad su meleki pronašli nur u Ademu, 
Odmah su pali na zemlju i prijavili se da mu služe. 
Kad bih hvalio Adema do Sudnjeg dana, opet je kratko, 
Ne mogu se te pohvale iskazati. 
Ali, sa tolikim znanjem, kad je došla sudbina, 
Tumačenje jedne zabrane, skrenulo ga je. 
Pitao se je Adem, da li je zabrana stvarni haram 
Ili za nju ima kakav tevil (dozvoljeni izlaz). 
Kad je u Ademovu srcu pretegao tevil, 
Njegova je priroda bila zbunjena, i pošao je prema zabranjenoj voćki. 
Kad se vrtlaru zabode trn u nogu, 
Kradljivci iskoriste tu priliku i pokradu voće. 
Dok baščovan izvadi trn i umine mu bol, 
Tek onda vidi da su ga pokrali lopovi. 
Zaviče: Ah-vah, mi smo pogriješili, pala je tama, 
Pa smo izgubili orijentaciju na putu. 
Božija presuda je zaključak. Ona bude oblak koji prekrije Sunce, 
Lav i aždaha su pred sudbinom kao miši. 
Ako ne vidim onu zamku, kad je već presuda donesena 
Nisam samo ja neznalica u ovome presuđivanju. 
O sretniče, ako hoćes da si sretan, radi dobra djela, 
Ostavi nasilje! 
Ako te sudbina poklopi kao noći svojom tminom, 
Ta ista sudbina pružiće ti na koncu ruku i izvući te. 
Sudbina hoće po sto puta da ti izvadi dušu, 
Sto puta će ti opet pružiti ruku da te izbavi. 
Ako ti se sudbina stotinu puta popriječi na putu, 
Na koncu će ti razapeti šatore. 
To nam je od Božije dobrote, što nam je naredio da Ga se bojimo 
Da dođemo u predjele sreće. 
Vjetrovi su naši prohtjevi i želje, i kad te vjetrove otjeramo 
Onda će nam doći haber od Njega. 
Takvo je stanje onoga koji sluša svoga neprijatelja 
čorav je onaj koji bude slušao šta mu dušman govori. 
Ako dušman prijateljski govori, ne daj se prevariti 
varka je nekakva u tome. 
Ako ti med daje, znaj da je u njemu otrov, 
A ako ti čini nešto što ti godi, znaj da je to tegoba. 
Šta je pijanstvo, da ne vidiš, zatvoriti oči da ne vide 
da se ne razluči pravi kamen od krivog. 
Da nas učiniš neraspoloženim, daćeš da se napijemo, 
A iz onog što ne postoji dadeš da vidimo vrijedno. 
Šta je pijanstvo? Osjete promijeniti 
kriv štap da vidiš kao sandalovo drvo. 
Ja vidim i zamku koja mi je postavljena, 
Ako sudbina na zastre oči mojoj pameti.

Mevlana Dželaludin Rumi - iz Mesnevije

Zato što ne mogu spavati 
Ja sklapam muziku po noći. 
Ja sam uznemiren onime 
čije lice ima boju proljetnog cvijeća. 
Ja nemam niti sna niti strpljenja, 
niti dobre reputacije niti sramote. 

Hiljadu ogrtača mudrosti je nestalo. 
Svi moji dobri maniri su odbjegli hiljadu milja. 
Srce i um su ostavljeni ljuti jedno na drugo. 
Zvijezde i mjesec su zavidni jedni drugima. 
Zbog ove otuđenosti materijalni kosmos 
se sve više skuplja i steže. 
Mjesec kaže, "Koliko dugo ću ja biti bez sunca?" 
Bez dragulja Ljubavi u meni, 
neka se pazar moje egzistencije uništi kamen po kamen. 

O Ljubavi, Ti koji si pozivan s hiljadu imena, 
Ti koji znaš kako da uspeš vino 
u čašicu tijela, 
Ti koji daješ rod hiljadama uroda, 
Ti koji si bez lica ali imaš hiljadu lica, 

O Ljubavi, Ti koji oblikuješ lica 
Turaka, Europljana, i Zanzibaraca, 
daj mi čašicu iz Tvoje flaše, 
ili šaku kanabisa s Tvoje Grane. 
Ukloni koru još jednom. 
Mi ćemo vidjeti hiljadu gazda ničice na poklonu, 
i krug ekstatičnih svirača će svirati. 
Onda će ovisnik biti oslobođen požude. 
te biti proživljen, 
i stajati u strahopoštovanju do Sudnjeg Dana.

Iz daleka je došao jedan drug Jusuf-pejgamberu, 
i bio njegov gost. 
Oni su se poznavali još od djetinstva, 
njihovo se prijateljstvo zasnovalo još na jastuku (kad su bili mali). 
... 
Jusuf pita svog prijatelja: 
„Kakav si mi dar donio, o prijatelju?“ 
Doći prijatelju u posjetu bez dara 
isto kao otići u mlin bez žita. 
Kad bude proživljenje, Bog će reći ljudima: 
Kakav ste dar pripremili za ovaj susret? 
Došli ste pojedinačno i bez ičega, 
isto onako kao kad ste se rodili. 
... 
„Šta si ti meni donio na dar, prijatelju?“, upita Jusuf. 
Ovaj se zastidje i poče jadikovati. 
„Ja sam dugo tražio poklon koji ću ti donijeti, 
šta god mi je zapelo za oko, nije bilo za tebe. 
Kako ću ja jedno zrno dragulja donijeti u rudnik, 
ili, kako ću jednu kapljicu vode donijeti u more?! 
Mislio sam ti kupiti jedan kermanski suvenir, 
ali, sve je maleno i sitno, jedino da ti dam svoju dušu i tijelo. 
Nema sjemena na zemlji kojeg nema u tvom hambaru, 
jedino tvojoj dobroti i ljepoti nema ravne. 
Vidio sam, jedino odgovara da ti donesem ogledalo, 
da na njemu možeš vidjeti ljepotu svoga lica. 
Da vidiš sjaj (nur) svoga lica, 
o ti, koji si kao nebeska svjetiljka. 
Donio sam ti ogledalo, o ti veseli, da me se sjetiš, 
kad vidiš na njemu svoje lijepo lice.“ 
... 


(Mevlana Dželaludin Rumi, Mesnevija, preveo šejh Fejzulah Hadžibajrić)