Zato što ne mogu spavati
Ja sklapam muziku po noći.
Ja sam uznemiren onime
čije lice ima boju proljetnog cvijeća.
Ja nemam niti sna niti strpljenja,
niti dobre reputacije niti sramote.
Hiljadu ogrtača mudrosti je nestalo.
Svi moji dobri maniri su odbjegli hiljadu milja.
Srce i um su ostavljeni ljuti jedno na drugo.
Zvijezde i mjesec su zavidni jedni drugima.
Zbog ove otuđenosti materijalni kosmos
se sve više skuplja i steže.
Mjesec kaže, "Koliko dugo ću ja biti bez sunca?"
Bez dragulja Ljubavi u meni,
neka se pazar moje egzistencije uništi kamen po kamen.
O Ljubavi, Ti koji si pozivan s hiljadu imena,
Ti koji znaš kako da uspeš vino
u čašicu tijela,
Ti koji daješ rod hiljadama uroda,
Ti koji si bez lica ali imaš hiljadu lica,
O Ljubavi, Ti koji oblikuješ lica
Turaka, Europljana, i Zanzibaraca,
daj mi čašicu iz Tvoje flaše,
ili šaku kanabisa s Tvoje Grane.
Ukloni koru još jednom.
Mi ćemo vidjeti hiljadu gazda ničice na poklonu,
i krug ekstatičnih svirača će svirati.
Onda će ovisnik biti oslobođen požude.
te biti proživljen,
i stajati u strahopoštovanju do Sudnjeg Dana.
Iz daleka je došao jedan drug Jusuf-pejgamberu,
i bio njegov gost.
Oni su se poznavali još od djetinstva,
njihovo se prijateljstvo zasnovalo još na jastuku (kad su bili mali).
...
Jusuf pita svog prijatelja:
„Kakav si mi dar donio, o prijatelju?“
Doći prijatelju u posjetu bez dara
isto kao otići u mlin bez žita.
Kad bude proživljenje, Bog će reći ljudima:
Kakav ste dar pripremili za ovaj susret?
Došli ste pojedinačno i bez ičega,
isto onako kao kad ste se rodili.
...
„Šta si ti meni donio na dar, prijatelju?“, upita Jusuf.
Ovaj se zastidje i poče jadikovati.
„Ja sam dugo tražio poklon koji ću ti donijeti,
šta god mi je zapelo za oko, nije bilo za tebe.
Kako ću ja jedno zrno dragulja donijeti u rudnik,
ili, kako ću jednu kapljicu vode donijeti u more?!
Mislio sam ti kupiti jedan kermanski suvenir,
ali, sve je maleno i sitno, jedino da ti dam svoju dušu i tijelo.
Nema sjemena na zemlji kojeg nema u tvom hambaru,
jedino tvojoj dobroti i ljepoti nema ravne.
Vidio sam, jedino odgovara da ti donesem ogledalo,
da na njemu možeš vidjeti ljepotu svoga lica.
Da vidiš sjaj (nur) svoga lica,
o ti, koji si kao nebeska svjetiljka.
Donio sam ti ogledalo, o ti veseli, da me se sjetiš,
kad vidiš na njemu svoje lijepo lice.“
...
(Mevlana Dželaludin Rumi, Mesnevija, preveo šejh Fejzulah Hadžibajrić)
Nema komentara:
Objavi komentar