Blagodati zdravlja
Cijeniti dal znamo
Dal’ s Elhamom
Na sedždu padamo?!
Jer nećemo uvijek
Bit’ mladi i zdravi
Al’ moramo stalno
Hodit’ putem pravim
Allahumme afini fi bedeni
Allahumme afini fi sem’i
Allahumme afini fi besari
La ilahe illa ente!
Ako bolest dođe
Rabba se sjećajmo
Pa mi smo Njegovi
Njemu se vraćamo!
A Esma ul Husna
Zikrom ponavljajmo
Sa imenom Šafi
Njega dozivajmo!
Kada grmi, kada sijeva, kad se naša pjesma pjeva,
kada gori, kad se trese, kada radost nam donese,
kada složno bitku bije, kad je duša Bosne grije,
kada vodi i kad gubi, Hercegovina je ljubi.
Jedna si ti, jedna jedina, Bosna i Hercegovina,
Jedna si ti, jedna jedina, Bosna i Hercegovina.
Kad se diže zemlja cijela, kada cijela BIH pjeva,
kada složno bitku bije, niko od nje bolji nije.
Jedna si ti, jedna jedina, Bosna i Hercegovina,
Jedna si ti, jedna jedina, Bosna i Hercegovina.
Iskreni salik puta duhovnoga,
mora o mnogo čemu da se pita.
I na kraju svega, neka dobro shvati,
da svi ljudi, tijelo, duša, nemaju postojanosti.
Prosij oba svijeta i univerzum cijeli,
u situ, ostat će samo san, nestvarni.
Pođahkad i srce stane, a razum zaboravi,
pođahkad i sreća boli, a tuga razgovori,
pođahkad i sreća boli, a tuga razgovori.
Dušom te ja sjetnom volim i za tobom tugujem,
dušom za te hajem ružo i kad srce prestane,
dušom za te hajem ružo i kad srce prestane.
Esselamu alejke, ya Resulallah,
Esselamu alejke, ya Habiballah,
Esselamu alejke, ya Resulallah,
Esselamu alejke, ya Nebiallah.
Blagi mi te lahor nosi, a Neretva čuva riječ,
skriveni pred tebe staće, na nijaz kad stane svijet.
Znam da tvoje čisto ime, na rasputju budi svijet,
sufijama čežnju nudi, kad se ljubav probudi.
Esselamu alejke, ya Resulallah,
Esselamu alejke, ya Habiballah,
Esselamu alejke, ya Resulallah,
Esselamu alejke, ya Nebiallah.
* Tekst pisan po slušanju, moguće greške.
Duša mi se smiri, u Mekki i Medini,
na Hadžu i Umri sam najsretniji,
tamo je Muhammed, moga srca rahmet,
i svaki selamet dragi vjerniče.
Mekka i Medina, Kabba, Uhud, Hira,
Revda, Muzdelifa, najljepši su san.
Ruke svoje diži, dove samo niži,
Kabbi budi bliži, dobri mumine,
Rabba svoga traži, iskreno Mu kaži,
"O Ti, Najblaži, Mekki vodi me".
Mekka i Medina, Kabba, Uhud, Hira,
Revda, Muzdelifa, najljepši su san.
U Mekki, na Arefatu, u pokornosti stojim,
duša mi je u zanosu, sav u ašku gorim,
oko mene mnoštvo svijeta, svak se predo dovi,
tesbih, tekbir, tehlil, dolinom plovi.
Mekka i Medina, Kabba, Uhud, Hira,
Revda, Muzdelifa, najljepši su san.
Na usnama mi čedne riječi, svaka svaku voli,
kadri kazati ih nisu ni stihovi moji,
u Mekki pored Kabbe, akšam tiho pada,
od sreće sam sav ustrepto, oprostu se nadam.
Mekka i Medina, Kabba, Uhud, Hira,
Revda, Muzdelifa, najljepši su san.
Kad u kući sjediš sam,
A u tebi neki strah,
Uzmi tespih ponavljaj,
La ilahe illallah.
Za grijehe se ti pokaj,
Ponavljaj estagfirullah,
Bolji kreni u nov dan,
La ilahe illallah.
Tespih nek ti bude drug,
Uvijek čini zikrullah,
Srce sa njim ojačaj,
La ilahe illallah.
Nije tako ni loš dan,
Vidi behar mašallah,
Na drveću ponavlja,
La ilahe illallah.
Zato ništa ne čekaj,
Uzmi abdest ti odmah,
Svaki namaz obavljaj,
La ilahe illallah.
Allah će te čuvati,
Kad se paziš inšallah,
Niko drugi ne može,
La ilahe illallah.
Što se rađa, umrjeće,
Jednom doće zadnji dah,
Samo Allah je vječan,
La ilahe illallah.
Majko moja, gdje si sada,
da mi lice rukom miluješ,
bez tebe, srce prazno,
kome sada bol da pričam ja.
Majko hoćeš li me čekat u Džennetu,
kad me ovaj svijet zauvijek napusti,
hoću li te opet zagrliti,
ili ću bez tebe ostati.
Sjećam se tvojih toplih riječi,
kad si noću za mene dovila,
svaka suza, što is pustila,
moju dušu je čuvala.
Ako me grijesi odvedu daleko,
ako put izgubim ja,
majko digni ruke Allahu,
da me vratiš na pravi put.
Kad mi dđe zadnji trenutak,
i kad duša krene ka Njemu,
nek me dočeka tvoj osmijeh,
u Džennetu, majko moja.
Čekaj me majko u Džennetu.
Grijeha mi je mnogo, lice mi je crno,
upao sam u nevolju bez izlaza,
Ti si melem za duboke rane,
oprosti Allahu moj, oprosti mi.
Na Tvoja vrata dođoh, ruke Ti pružih,
Svojom milošću pogledaj ovu jadnu dušu,
kajem se Gospodaru, sada sam se probudio,
oprosti Allahu moj, oprosti mi.
Dunjaluk je prolazan, život se završava,
moj nefs me u vatru tjera,
jedan Tvoj pogled robu je dovoljan,
oprosti Allahu moj, oprosti mi.
Na Tvoja vrata dođoh, ruke Ti pružih,
Svojom milošću pogledaj ovu jadnu dušu,
kajem se Gospodaru, sada sam se probudio,
oprosti Allahu moj, oprosti mi.
Majko dovi za mene večeras,
srce mi je umorno od grijeha,
ako padnem na ovom putu života,
nek me tvoje dove vrate Allahu.
Majko, podigni ruke u noći,
zamoli Allaha za mene,
jer ja sam slab, pred Dunjalukom,
a tvoje dove su moje spasenje.
Kad me život daleko odnese,
i kad srce zaboravi put,
ti u suzama spomen moje ime,
da mi Allah podari oprost.
Majko, podigni ruke u noći,
zamoli Allaha za mene,
jer ja sam slab, pred Dunjalukom,
a tvoje dove su moje spasenje.
Kad me grijesi daleko odvedu,
i kad srce postane tamno,
ti u tišini noći zaplači za mene,
da me Allah vrati svome putu.
Majko, podigni ruke u noći,
zamoli Allaha za mene,
jer ja sam slab, pred Dunjalukom,
a tvoje dove su moje spasenje.
Ako jednog dana mene ne budi i ako me zemlja sakrije tiho, neka me tvoje dove prate do kabura, da mi Allah podari svijetlo.
