Amina, majka Muhammed-pejgambera,
ona sadef rodi, zrno bisera.
Kad je bila njim Amina hamila,
alameta mnogo jeste vidjela.
Otac našeg Pejgambera Abdullah,
odabr’o je milosnika hak Allah.
Kad približi vakat da se on rodi,
svako dobro na 'vi svijet dohodi.
Rebiul-evvel, vakat bješe proljeće,
ponedeljnik, noć dvan'esta doleće.
Kad je majka Muhammeda rodila,
kazala je da je čudo vidjela:
K'o svjetlica iz kuće na nam poleće,
nur od njega do nebesa odleće.
Na hevaji melek dušek prostrije,
iz Dženneta po imenu Sundus je.
Tri bajraka razapeta vidjeh ja,
poslušajte, šta govorim vama ja.
Na magribu, na mašriku dva ajan,
treći bajrak baš od Kabe na tavan.
Odmah znadoh da je on rob najbolji,
dragom Bogu od svakoga najmil'ji.
Melaika mnogo sađe sa neba,
okruži se naša kuća k'o Kaba.
Rastupi se duvar, a ja pogledah,
pokraj sebe mnogo čuda ugledah.
Iz Dženneta tri hurije dođoše,
Muhammeda svakojako hvališe.
Blago tebi, sretna majko, zboriše,
a pohvalom moga sina spominjaše.
„Nikad nije majka ovakvog rodila,
blago tebi što si njega nosila!“
A kad dođe vakat da se porodim,
ono dobro što će doći da vidim.
Bješe žeđa meni došla do duše,
jedan bardak šerbeta mi dadoše.
Studenije od snijega i bjelje,
slađe bješe od šećera i ljepše.
I to šerbe što dadoše kad popih,
cijela se ja u nuru utopih.
Utopih se ja u nuru svakako,
a za sebe ja ne znadoh nikako.
Prihvati me jedna ptica bijela,
opet meni dođe snaga cijela.
I rodi se car od dina onaj čas,
a u nuru utopi se svijet vas.
Vi salavat donesite na njega,
steći ćete nimet Džennet kod Boga.
Dobro li je salavate donosit',
i suzama svoje oči orosit'.
Koji traže da mu vatra ne udi,
neka srce salavatom probudi:
Es-salatu ves-selamu alejke, ja Resulallah!
Sve stvoreno učini se veselo,
briga ode, život dođe na novo.
Na svijetu progovori stvar svaka,
devletliji svašto reče: „Merhaba!“
Merhaba ti, care vel'ki, merhaba,
merhaba ti, znanja izvor, merhaba!
Merhaba, ej, svako moli od tebe,
merhaba, ej, Božija milost na tebe!
Merhaba, ej, živu život merhaba,
merhaba, ej, muki last si, merhaba!
Za gr'ješnike, mučenike ummeta,
moliš, tražiš, Božijega rahmeta.
Na svijetu ti si rahmet, merhaba,
za gr'ješnike ti se moliš, merhaba.
Ti si svijetlo svom ummetu veliko,
i u muci mnogome si pomog'o.
Mučenome pomagalac vazda si,
i drugoga sačuvati rada si.
Za srčanu ranu svaku vidiš ti,
na svijetu, što god ima, car si ti.
Koji traži da ga vatra ne gori,
neka srce salavatom napuni:
Es-salatu ves-selamu alejke, ja Resulallah!
Kad se rodi onaj Božji milosnik,
Bog je njemu vazda bio pomoćnik.
Melaika bješe memnum odviše,
od veselja i nebesa igraše.
Amina se u tom času izgubi,
malo zatim opet bude pri sebi.
Pa pogleda – kad hurija nema tu,
a Muhammed Allahu se moli tu!
Prema Kabi u ćošetu bijaše,
dragom Bogu sve on sedždu činjaše.
Sedždu čini, a jezikom zboraše,
a šehadet prst u njega micaše.
Primakoh se pa poslušah šta veli;
za ummet se dragom Bogu on moli.
„Dragi Bože, pokloni mi Ti ummet,
nemoj na njih ti bacati ukubet!“
U djetinjstvu on je isk'o ummetu,
u starosti naklanjaj se sunnetu.
Za nas moli kad je bio dijete; -
mi griješni terk činimo sunnete.
Koji žudi da ga vatra ne kosi,
neka srcem salavate donosi:
Es-salatu ves-selamu alejke, ja Resulallah!
U Meki su prvi ljudi vidjeli,
onu noć su Kabu tavaf činili.
Kad je majka Muhammeda rodila,
pozdravom je Kaba sedždu činila.
Od veselja do zemlje se sagnula,
i natrag se bez zijana vratila.
Reče Kaba: „Evo sreće, svakako,
svijetsko se sunce rodilo žarko!”
Ćoše ćoši sve od Kabe govori:
“Evo, noćas rob se rodi najbolji!
Njegov ummet goli, bosi polazit',
sa ta’zimom hoće mene oblazit'.
Od kipova i kufura opaćit',
i iz mene nevjerništvo izbacit'!”
Pejgamberski tadž na glavu nataknu,
a da u din zove vrijeme primaknu.
Prikuči mu četeresta godina,
od kako je njega majka rodila.
Poče njemu Bož'ji Kur’an salazit',
a da u din zove, emer dolazit'.
U njega se mnogo čudo nalazit',
u iman mu velik svijet dolazit'.
Od njeg' sjene nije bilo na
zemlji,
jer od nura vas bijaše, bezbeli!
Više glave mubarek mu bijaše,
od oblaka jedno parče stajaše.
Kud god resul naš, Muhammed, iđaše,
vazda oblak više glave imaše.
Od svjetlosti biser zuba njegovih,
u po noći iglu naći mog'o si.
Misk i amber miris odmah udari,
kad mu kosa koji vjetar nadari.
K'o ružica znoj od njega miris'o,
mirisaše kud god on bi otiš'o.
Plod je dala hurma čim je usadi,
mivu jede od nje mnogo čeljadi.
Koji traži da ga vatra ne gori,
neka srce salavatom napuni:
Es-salatu ves-selamu alejke, ja Resulallah!
Nema komentara:
Objavi komentar