Gledam sebe pa se stidim
kol'ko grijeha svojih vidim,
sve mahana do mahane,
ispunila sve mi dane.
I da nije Tvog rahmeta
šta bi rob od ovog svijeta,
u prolaznom čim se tješit'
od prolaznog čim se liječit'.
Opet Tvoja milost grane
baš ko' zora kada svane,
svjetlom tminu što prekriva,
i ljepoti što poziva.
Blago duši koja čuje
pa se tome obraduje,
i insanu što se kori,
i nastoji biti bolji.
Hvala Tebi rad' oprosta,
grijeha naših ima dosta,
hvala Ti na trnu, dahu,
kad si sa mnom, o Allahu.
Nema komentara:
Objavi komentar