Usnulo nebo kao dijete malo
Na njemu svjetlost od zvjezdana stada
a mangup mjesec već spušta lagano
biseran pokrivač iznad moga grada
Ja pružam ruke, o, da može stati
Goražde cijelo u dlanove i grudi
Htio bih da mogu svima ljubav dati
Da se svaki čovjek sa osmjehom budi
Da se iznad svih kada zora grane
Nebeske oči osunčane plave
Da od naše pjesme zacijele sve rane
Da sa našim gradom – svi gradovi slave
Tonem polako u postelju noći
Na moje kapke san lagano pada
Sanjaću ljubav a moje su oči
Sada oči usnuloga grada
Snivaj Goražde nek te sreća vodi
I srce umiva ti rijeka
Poslije noći kad se jutro rodi
Tvoja će mladost s pjesmom da te čeka
Da te čeka s pjesmom raširenih ruku
Od ljubavi svaka mržnja puca
Tvojim bilom naše vene tuku
I tvojim srcem svako srce kuca…
Nema komentara:
Objavi komentar