Stara stabla u voćnjaku,
sve jabuke i takiše,
na svome sam ja topraku,
na prsima Vatan piše.
Na svome sam ja topraku,
na prsima Vatan piše.
Grumen zemlje u rukama,
djedjovina, očevina,
to se zove domovina,
Bosna i Hercegovina.
Od povoja do ćefina,
majka mi je domovina,
i po noći i po danu,
srce dajem svom Vatanu.
Na nišanu mahovina,
priča našu historiju,
jorgan zelen poslovima,
pradjedovi šerbe piju.
Grumen zemlje u rukama,
djedjovina, očevina,
to se zove domovina,
Bosna i Hercegovina.
Od povoja do ćefina,
majka mi je domovina,
i po noći i po danu,
srce dajem svom Vatanu.
Emanet je domovina,
tajnu njenu stečci kriju,
to ću reći sinovima,
nek slobode barjak viju.
To ću reći sinovima,
nek slobode barjak viju.
Grumen zemlje u rukama,
djedjovina, očevina,
to se zove domovina,
Bosna i Hercegovina.
Od povoja do ćefina,
majka mi je domovina,
i po noći i po danu,
srce dajem svom Vatanu.
Nema komentara:
Objavi komentar