Pokraj puta mehki krevet,
skriven cvijećem i beharom,
ja Fatihu tad proučim,
svome bratu nad mezarom.
Kroz polje se mošus širi,
Kewser cvijeće kad orosi,
svaki behar melek jedan,
na mezar ti tad donosi.
U tespihu majčinome,
svako zrno suza ti si,
očev uzdah što kraj njega,
najmiliji brate nisi.
Svakog dana ja se molim,
skrušeno mi srce pade,
od Allaha dragog tražim,
da ti lijepi Džennet dade.
Nema komentara:
Objavi komentar