Nebo nijemo, drhti rijeka,
Čehotina sestra Drine,
Aladža je porušena,
kao da je bilo nije, bilo nije.
Kao da je odletjela,
pod oblake poput ptice
Odnijela ruho bijelo,
ostavila bijelo lice, bijelo lice.
Dvije rijeke teku plačući,
odlaze na duge pute
Nose tugu moje duše,
dozivaju sve labude, sve labude.
Nema komentara:
Objavi komentar