Hendeci krvi

Hendeci krvi po zemlji mojoj,

Oru rodnu grudu i siju šehide,

Kabur do kabura priča jedan drugom:

Allahovi mi smo!, al' mnogi ne vide!

Mrtva sestra na rukama mojim,

Sklopila okice, te klonule, slabe;

Brat ranjen, za humkom stoji

I čuva tijelo moga mrtvog babe.

O Bosno! O zemljo!

Zovem Te Allahu iz zemlje šehida,

Molim Te za Oprost i za Milost Tvoju;

Vidjeh staru majku kod srušenog zida,

Šap'tala je zadnju želju svoju:

"Ne daj me sine u ruke dušmana,

Pokopaj me pored sestre svoje,

Selam braći od majke umorne,

Birite se!" – to su želje moje.

O Bosno! O zemljo!

Zovem Te Allahu iz prkosne Bosne,

Molim Te za Oprost i za Milost Tvoju;

Evo ja pokopah mrtvu djecu svoju,

Podigoh ih u krvi i znoju.

A sad smo sami u zemlji šehida:

Ja, moj ranjen brat i mnogo mudžahida,

I nikad neću, sve do smrtnog dana,

Napustit' Bosnu, zemlju Ezana!