nedjelja, 9. rujna 2012.

Grije me lice pod šamijom


Obiđoh mejhane i teferiče
i šehere i tihe tekije.
I - ne nađoh kutak jedan
ozbelo srce da ogrijem!
Život je suton zimski, plavi-
ima li gdje mrven ljubavi?

U selu sa mejtefom, pokraj bunara,
putić je spojio zv'jezde dvoje:
na licu tvome, suncokretu,
smiri se leptir, srce moje....

Život je podne, sijač sunca-
čahura ljubavi, puna, puca!
Ma bio nakraj ledenog svijeta,
u noći veljače mrkloj bio,
svijtle mi oči s putića,
grije me lice pod šamijom.....

Život je akšam, lampe gore-
čeka me moje ljubavi more!




Nema komentara:

Objavi komentar