A gdje kuća moja je!

Oko nas sve znakovi

trepere ko listovi,

pa ih vjetar zanosni,

na duše nam donosi.

Ko derviš u zikiru,

ko šehid na rastanku,

pjesmom duše šapuće,

najljepše je kod kuće.

I ruža što miriše

Tragom tuge uzdiše,

kao da mi govori,

i ljepota prolazi.

Ali ima jedan Hajj,

svih svjetova Gospodar,

bez početka i kraja,

ljepota je njegova.

A gdje kuća moja je

tražim je al’ nema je,

kud me vode koraci,

kad sve ovdje prolazi.

Kuća tvoja tamo je

gdje početak bio je,

duša nadom šapuće,

najljepše je kod kuće.

A GDJE KUĆA MOJA JE,

KAD OVDJE NE OSTAJEM,

DE POSLUŠAJ DUŠE ZOV,

MOJ DOM JE GDJE DOST JE MOJ