Oduzeše život, jednom čovjeku,
bez ijedno zato, njegovom djetetu.
Oči njene gledaše, kako joj babu ubiše,
bez prava na odbranu, na bilo kakvu presudu.
Ja Allah, godine mi prolaze,
a taj tren, iz sjećanja ne ide,
kako mi babu ubijaju, dušu iz mene kidaju,
kako mi babu ubijaju, moju mi dušu kidaju.
I sad negdje tamo, u selu kraj Tigrisa,
dijete se budi, s puškom pred očima,
mati plaće, vrišti moli, njeg u narušje uzima,
dok mu otac gubi dah, dijete se zapita.
Ja Allah, zašto vojnik ubija,
babu mog, bez ijednog razloga,
da mir donesu, došli su, a moj nrod ubijaju
da mir donesu, došli su, a moj narod ubijaju.
Nema komentara:
Objavi komentar