Dušo, čuj te nasihate,
što čekaju noćne sate,
u osami kad sve staje —
On te zove, smiraj daje.
Kad u tamu ti upadneš,
Zašto odmah ne ustaneš?
Vrata tevbe ne odškrineš,
Teret grijeha s leđa skineš.
Kad se zikrom duša smiri,
ona stane da se širi.
Svaka rana tad procvjeta,
kao behar sred dženneta.
U povratku svom Allahu,
Blagost je u svakom dahu.
Tu te čeka milost čista,
poput sunca kad zablista.
Nema komentara:
Objavi komentar