Krv Srebrenice se pamti - Rasim Bijelić

Kad se juli nad Podrinjem spusti,

i tišina progovori bolom,

majke traže svoje najmilije,

dok im srce drhti pred mezarom.

Ref

Srebrenico, tugo pregolema,

u dovama tvoje ime plače,

nevina se krv zaboravit' neće,

dok je vjere, dok je Bošnjaka.

Bijeli nišani k'o biseri stoje,

na zelenim poljima tišine,

svaki nosi jednu tešku priču,

jedno ime i nečije dijete.

Bijeli nišani k'o svjetionici stoje,

svjedoče istinu kroz vrijeme,

da se pamti i nikad ne zaboravi,

svako lice, svako časno ime.

Ref

Srebrenico, tugo pregolema,

u dovama tvoje ime plače,

nevina se krv zaboravit' neće,

dok je vjere, dok je Bošnjaka.

Drina šapće kroz godine duge,

svjedok boli, svjedok teških dana,

pamti jecaj nevinih žrtava,

i istinu što ostaje zapisana.

Tišina se spušta pred akšame,

ezan blago kroz dolinu plovi,

a u srcu svakog vjernog čovjeka

žive oni što ih ubiše zlotvori.

Nek se pamti kroz godine duge,

nek istina uvijek glasno zbori,

Srebrenica opomena svijetu,

da se takvo zlo više ne ponovi.

Ref

Srebrenico, tugo pregolema,

u dovama tvoje ime plače,

nevina se krv zaboravit' neće,

dok je vjere, dok je Bošnjaka.