Iskreni salik puta duhovnoga,
mora o mnogo čemu da se pita.
I na kraju svega, neka dobro shvati,
da svi ljudi, tijelo, duša, nemaju postojanosti.
Prosij oba svijeta i univerzum cijeli,
u situ, ostat će samo san, nestvarni.
Pođahkad i srce stane, a razum zaboravi,
pođahkad i sreća boli, a tuga razgovori,
pođahkad i sreća boli, a tuga razgovori.
Dušom te ja sjetnom volim i za tobom tugujem,
dušom za te hajem ružo i kad srce prestane,
dušom za te hajem ružo i kad srce prestane.
Esselamu alejke, ya Resulallah,
Esselamu alejke, ya Habiballah,
Esselamu alejke, ya Resulallah,
Esselamu alejke, ya Nebiallah.
Blagi mi te lahor nosi, a Neretva čuva riječ,
skriveni pred tebe staće, na nijaz kad stane svijet.
Znam da tvoje čisto ime, na rasputju budi svijet,
sufijama čežnju nudi, kad se ljubav probudi.
Esselamu alejke, ya Resulallah,
Esselamu alejke, ya Habiballah,
Esselamu alejke, ya Resulallah,
Esselamu alejke, ya Nebiallah.
* Tekst pisan po slušanju, moguće greške.
Nema komentara:
Objavi komentar