Kad su babu odveli - Hasreta Muratović

 

Kad su babu odveli,

tog sam trena umrla,

ime osta jedino,

na koje se odzivam.

Dok smo mali drhtali,

majka nas je skupila,

i zavežanj jedini,

na grudi je pribila.

Krv nedužnih, prskala je,

vaše bijele odore,

sve smo čuli, nismo smijeli,

otvoriti prozore.

Oprati se neće moći,

te mrlje do viječnosti,

svaki vrisak, krik i vapaj,

nosite na savjesti.

Kad su babu odveli,

majka tiho jecala,

i nju tada ubiše,

a živa je ostala.

Katili se smijali,

njenu čast su uzeli,

vi ste nijemo gledali,

na sve gluhi ostali.

Krv nedužnih, prskala je,

vaše bijele odore,

sve smo čuli, nismo smijeli,

otvoriti prozore.

Oprati se neće moći,

te mrlje do viječnosti,

svaki vrisak, krik i vapaj,

nosite na savjesti.

Kroz staklo je gladala,

kako je sve gubila,

život joj se srušio,

u trenutku besmisla.

Vi i danas gledate,

žrtve pravo ne date,

i dalje nas tjerate,

da volimo dželate.

Krv nedužnih, prskala je,

vaše bijele odore,

sve smo čuli, nismo smijeli,

otvoriti prozore.

Oprati se neće moći,

te mrlje do vijećnosti,

svaki vrisak, krik i vapaj,

nosite na savjesti.

Djevojčica kad upita,

koji grijeh to počini,

za trun pravde molimo Te,

o Allahu Jedini.

Druge ilahije od ovog izvođača:

Hej, Podrinje

Suze majke Hatidže

Nermine, sine