Ramazanski sve odiše,
u postača dah miriše,
raduje se svak tom gostu,
i u njemu divnom postu.
Svo mi tijelo jeza hvata,
jer ga biće svo prihvata,
niz lice mi suze liju,
oči radost tu ne kriju.
Ramazanu gostu mili,
u vezi smo stalnoj bili,
čekasmo te dahovima,
ispunjenim zikrovima.
Evo opet s nama bivaš,
u svoju nas bašću primaš,
sve nas opet obilaziš,
darove od Rabba dijeliš.
Srca naša ti otvaraš,
optimizmom razgovaraš,
podsjećaš ih na Allaha,
budiš svijest u sred praha.
Olakšavaš svakog daha,
da veličamo Allaha,
to u srcu život budi,
za kim svako biće žudi.
Pa zamoli svog Allaha,
da nam zikir bude hrana,
da od svega zapostimo,
i s Allahom iftarimo.
Nema komentara:
Objavi komentar