Tebi hrlim zemljo divna,
u Podrinje svoje hitim,
da se vidim, da se sretnem,
sa narodom tim čestitim.
U Kozluk ću prvo navratiti,
kiseljakom žeđ ugasiti,
poskočit će travu pogaziti,
pa u Žepu oči nahraniti.
Jusići me dočekaše,
nanine se ruke šire,
dok djedove oči kvase,
zavičajne voćke mire.
U Janji ću vrijedne zagrliti,
Teočaku heroja sjetitit,
u Sapni ću sve drage vidjeti,
u Zvorniku srce napojiti.
A najljepša od svih rijeka,
blizu doma ona teče,
sofra puna ovdje čeka,
bujrum, bujrum, neko reče.
S tvrdžave se Drine gledati,
Kaijimiju našeg posjetiti,
munarama bijelim se diviti,
na Diviču dupu odmoriti.
Ljepše lijepom svud prkosi,
hladovinu brda prave,
djevojka što đugum nosi,
noge hoće da nastave.
Na Kušlatu podne ću klanjati,
onda nanu Fatu selamiti,
u junačkoj Cerskoj ću zastati,
Srebrenici suzu ispustiti.
Nema komentara:
Objavi komentar