Što je insan vehte čohe,
Ko kroza san život prođe,
Sedmi Jasin kad mu dođe,
Ko da nikad bio, bio nije.
Sunce hodi pa zahodi,
I opet se sutra rodi.
Kad insanov brod odbrodi,
Ko da nikad bio, bio nije.
Nejma lokve bez mezara,
Jedna bina, sto mimara.
Insan snuje, zeman para,
Ko da nikad bio, bio nije.
Al’ kad puhne vjetar novi,
Oživiće svi dolovi.
Sve što crni dušek stere,
rodiće se bez matere.
Nema komentara:
Objavi komentar