Onog časa kad nam oči
ovaj svijet ugledaše
zbog rastanka sa izvorom
gorkom suzom proplakaše
taj plač dječji što se čuje
glas je naja što kazuje
tužnu pjesmu svaki dan
Ej vatan, ej vatan
Gdje ostaše oni časi
kad nas ovdje nije bilo
da ne boli taj rastanak
ne bi srce krvarilo
ko glas naja noć i dan
Ej vatan, ej vatan
Šta nam budi uspomene
šta nas zove u sjećanje
pa nam ovdje stanaka nema
i to znamo bez učenja
čežnja su nam java san
Ej vatan, ej vatan
Domovina naša nije
dunjaluka ovog jad
putnici smo u prolazu
pod vječite sreće hlad
mi plačemo kad volimo
i u dovi dok molimo
dušom zbori svaki dan
Ej vatan, ej vatan
Pod kopita naših konja
džennet svoje rijeke lije
žedni jure konjanici
mjestu gdje se i smrt pije
ovo nije brate san
Ej vatan, ej vatan
Budno čuvaj svoj iman
Ej vatan, ej vatan
Nema komentara:
Objavi komentar