Put - Ehli Iman

 Ko najbolje tvoj hal zna,

breme koje nosiš sam,

sem Onog kom se vraćaš,

i od tebe samoga.

A tvoj džemat zanijemi,

na put kada pošo si,

halal tražih od tebe,

i dovom te isprati. 

Korak kao godina,

gorak li je osjećaj,

u zemanu čudnome,

nema mira budnome.

U zemanu čudnome,

nema pravde budnome.

Kad mujezin zauči,

i zašume saffovi,

u mislima dođeš mi

tuga oči orosi.

U mislima dođeš mi

pa poteku stihovi.

U zemanu čudnome,

nema pravde budnome.

U zemanu čudnome,

nema pravde budnome.