Ja Resulallah,
u srcima našim vidimo kako teče, tvoj život kao milost svijetovima,
u srcima našim gledamo te.
Eto, imaš jednu godinu u mjestu Beni sad,
a žene ne žele da ti budu dojilje,
zato su oblaci ljuti, ni jednu kap kiše ne spuštaju,
zavladala je suša u Beni sadu.
Na nebu je jedan mali oblak zaljubljen u tebe,
ne odvaja se od tebe,
ljudi mole za kišu a mati te uzima u naručje svoje,
na zemlji je sijena, čuva te od sunca.
I eto te u krilu jednog svećenika koji se moli,
gleda u tvoje oči, najljepše na svijetu,
zaboravlja i sušu i kišu i molitvu,
ali ti ne zaboravljaš.
Očima za kojima bi sve na svijetu dali, gledaš u nebo,
mali oblak prilazi tvom pogledu,
raste i raste i spušta nježne kapi kiše.
Ali većina ne znade zašto kiša počinje padati,
većina ne zna da je za tebe.
Imaš šest godina, na putu si za Medinu,
s tobom su tvoja voljena majka Amina i Umuajnen.
Na mezaru svog oca, osjećaš da si siroče,
na putu u mjestu Ebva ostaješ i bez majke.
Ulaziš u Meku bez majke,
Abdulmutalib te voli posebno svim srcem,
a Ebu Talib možda čak i više Ye Resulallah.
Jesu li mekanska djeca zvala svoje majke u tvom pristutuvu?
Jesili spuštao pogled, dok su oni dok su oni izgovarali, majko.
Koliko puta su noću mekanski vjetrovi nosili tvoje suze u Epfu?
Koliko puta si jecao govoreći? Majko, ah Voljeni.
U mjesto tebe mi smo zvali svoje majke,
u mjesto tebe mi smo zvali svoje očeve.
Imaš 25 godina i potpuno si drugačiji, nikod ti nije nislič.
Tvoj miris odiše njižnošću, tvoj glas ulijeva povjerenje,
ti si Muhamemd el - Emin, Povjerljivi.
Imaš 33 godine, osjeća se milost tvvoja,
imaš 35 godina, hajde dođi svi te iščekuju,
presušile su suza čekajući Resula,
hajde dođi voljeni Nur planina te doziva.
Eto, imaš 40 godina, stojiš na brdu Hira,
Džibril se spušta s neba, dižu se posvuda selami salavati
Selam Ya Resulalah,
ti si uzdah čežnje u prsima cijelog kosmosa,
ti si jutro u našim mračnim noćima,
ti si Nebiallah, ti si Habiballah, ti si Resulallah.
Zašto su te povrijedili voljeni, zašto su te mučili,
jesu li se ohrabrili kad je Ebu Talib umro, zato što si ostao bez zaštite, zaštite.
Pred očima nam je tvoj plač kod Kabe kad si rekao,
kako se brzo osjeti da te nema amiđa.
Sjećamo se kad si klanjao u Haremu,
bacali su ti priljavštinu na glavu,
mi bismo za tvoju mubarek glavu žrtvovali svoje glave,
nestretnici te gledaju i ismijavaju.
Neko trči prema tebi s Mekanskih ulica,
neko trči ali kao da se na zemlju spustio Arš,
ko to trči, pitaju se mnogi, ko to trči i odgovori neko,
to je kćerka Muhammedova Fatima,
prišeti lice tvoja draga kćerka, osoba koja ti najviše liči,
njen osmijeh je poput tvog, njen plač je poput tvog.
Sjećamo se tvojih riječi, ne plači kćeri,
zašto su te istjerali iz doma tvoga,
zato što si ostao bez zaštite,
zar oni nisu znali za Onoga koji te štiti,
Onoga koji te je štitio kad si bio siroče.
Onoga koji te milošću svijetovima učinio.
Govorili su ti da si lud, a ti si šutio.
Govorili su ti da si bezuman, da si pjesnik, a ti si šutio.
Govorili su ti ko ćete spasiti od nas, a ti,
ti si govorio, Allah Uzvišeni i Slavljeni.
Strahopoštovanje bi ispunilo nebo kad bi ti izgovorio, Allah.
Zadrhtao bi Arš kad si na Bedru govorio, Allah.
Tri hiljade meleka spustilo se, 120 hiljada ashaba uzvikivalo je.
Za tebe smo svih spremni žrtvovati se.
O, Poslaniče. Hodao si ulicama Medinskim.
Djevojčice pleme Nedžr te ugledale i skakale bi od radosti.
Pitao si ih voli te li me. Mnogo te volim, Allahov miljeniće.
Odgovorile bi. A ti bi rekao, Allah zna da ja vas mnogo volim.
I danas imam mnogo omladine.
Možda nisu poput djevojčica iz pleme na Neđr, ali te mnogo vole.
Suze njihove pokazuju da te vole više od sebe.
Nemaju nikoga osim tebe. Allah zna da i ti mnogo voliš njih.
Imaš 63 godine. Uskoro se vraćaš Gospodaru.
Za tebe su sašili crni ogrtač na krajevima bijel.
Obukao si ga i izašao među ashabe.
Pogledajte kako je lijep, rekao si.
Neko iz svog društva javio se.
Za tebe sam spreman žrtvovati sve Allahov poslaniče, pokloni mi svoj ogrtač,
zašto li ga je tražio a znao je da ti se dopada.
Znao je da nikada ne odbijaš onoga kod od tebe nešto zatraži.
Može, rekao si i ponovo si obukao stari i zakrpljeni ogrtač.
Ostala je još jedna sedmica da susrete sa tvojim Prijateljem.
Ponovo su ti sašilii ogrtač, ali sudbina nije htjela da ga obučeš.
Polje nijemi.
Preko je Ebu Hurejre si poslao vijest.
Poslije mene doći če oni koji će reći,
kamo sreće da smo Poslanika vidjeli, a da ni imetak ni djecu nismo imali.
I s Enesom si podijelio, želju.
Tako bih volio vidjeti svoju braću i sestre koji vjeruju u mene.
Iako me nikada nisu vidjeli.
Voljeni, Miljeniče. Ti koji si se na mimberu u Medini rastužio, govoreći.
Umetti. Umetti. Miljeniče.
Ti koji si u mihrabu u Meki za sve svjetove rekao, Allah.
Keknuli smo pred tvojim vratima, dali smo ti zakletvu vjernosti.
Šta god da si nam donio od svoga Gospodara, mi u to vjerujemo.
Čuli smo i pokoravamo se.
O Allahov poslaniče.
Tebi je još uvijek 40 godina.
I još uvijek si jedini vođa svoga Ummeta.
Nema komentara:
Objavi komentar