Mjesto krila majčinog , talasi ga ljuljaju.
da je duša Rabbu pošla, to valovi ne znaju.
Osmjeh dječji voda ljubi, sve miluje okice.
ka dženetu duša žudi , poput nježne ptičice
Ref.
Nakon sedžde i kijama, nek‘ se Ummet sjeti Šama.
nek‘ izgrli sve jetime , ne znamo im niti ime.
O Ummete k’o pjena si, na vrh mora ost’o sâm;
kako danas, kako sutra, oživjeti mrtvi Šam ?
Ah, teža je tuga ova, od sindžira i okova,
sve hidžranske duge staze, prate suze i dženaze.
Ref.
Nakon sedžde i kijama, nek‘ se Ummet sjeti Šama.
nek‘ izgrli sve jetime , ne znamo im niti ime.
Nema komentara:
Objavi komentar