Kao kad puhne vjetar lagano,
kao kad strune jesenje zabruje,
duša se moja otvara polako,
Božije riječi ona kad čuje.
Duša se moja otvara polako,
Božije riječi ona kad čuje.
Duša me boli, srce mi pati,
aškom ja gorim, Rabbu da se vratim.
Duša me boli, srce mi pati,
aškom ja gorim, Rabbu da se vratim.
Kao kad dođe, posljednja zora,
kao kad lišće, opasti mora,
moram se i ja, Bože pokajati,
sa ovim svijetom jednom rastati.
Moram se i ja, Bože pokajati,
sa ovim svijetom jednom rastati.
Duša me boli, srce mi pati,
aškom ja gorim, Rabbu da se vratim.
Duša me boli, srce mi pati,
aškom ja gorim, Rabbu da se vratim.
Ne žalim Bože, ja ovog svijeta,
ne žalim zato što se rastajem,
ezan kad čujem, sa minareta,
duša putuje Tebi se predaje.
Ezan kad čujem, sa minareta,
duša putuje Tebi se predaje.
Duša me boli, srce mi pati,
aškom ja gorim, Rabbu da se vratim.
Duša me boli, srce mi pati,
aškom ja gorim, Rabbu da se vratim.
Nema komentara:
Objavi komentar