Fermin Hamzić - Dovu primi Ti

Ispružene ruke zovu Te, 

uplakane oči mole Te, 

dovu primi Ti.

pod nebeskim svodom ja sam sam, 

da ne bude hudan ovaj dan, 

utječem Ti se.

Golemi su grijesi, bole me. 

Smijem li se nadat, pitam se, 

okrilju Tvome?

Naborano lice, stari se, 

osijedila kosa, bliži se, 

vakat suđeni.

Utjeha su riječi radosne, 

jer si davno reko "Zovi Me", 

ja odzivam se.

Milost Tvojoj srdžbi prethodi, 

nek se noćas nebo otvori, 

iskrenoj dovi.

Ispružene ruke zovu Te, 

uplakane oči mole Te, 

dovu primi Ti.

U Džennetu Ti me sastavi, 

sa srcima meni najdražim, 

kraj Kewser vrela.