Kraj prozora tekijskog,
nikla ruža bez bodlja,
nikla ruža bez bodlja,
dokaz hitjenja Njegova.
Pa kad derviš ugleda,
da je nikla bez bodlja,
da je nikla bez bodlja,
ukras cijela harema.
Zamoli on Allaha
da je rosom umije,
da je niko ne dira
i niko ne ubire.
Allah, Allah Velik' je,
ruži bodlje ne dade,
Allah, Allah velik' je,
sve što želi i bude.
Ujutru je nađoše
oborenu na zemlju,
kako čini sedždu sva,
Gospodaru zahvalna.
Kad je rosa orosi,
sva se ona ispravi,
mošus svoj tad ispusti,
duše mejta razgali.
Allah, Allah Velik' je,
ruži bodlje ne dade,
Allah, Allah velik' je,
sve što želi i bude.
Nema komentara:
Objavi komentar