Tvoj lik mi pred oči dođe,
sjeti na r'ječi voljenog dosta,
halju, koju si nosila, na grudi stegnuh;
majčice mila, željan te osta'...
Uspavanke tvoje sanak mi daše,
"Sinko! Dušo!", r'ječi odgajaše:
noćima si nad bešikom mi bdila,
halal ti majko moja duša bila!
Noćima si nad bešikom mi bdila,
iskreni dost vazda mi bila!
Zar ima neko mom džanu bliži,
od tvoga lika u srcu mome,
zar ima neko na'vom sv'jetu draži,
majčice najmilija čedu svome!
Svu hartiju da ispišem,
mjesto tinte - more da iskapim!
Ne mogu reći r'ječima golim,
koliko te, majko, svim srcem volim.
Nema komentara:
Objavi komentar