Vehne lice, prsti stare,
mraz naišo na behare...
Vječni san će skoro doći,
ah za vama neće proći...
U tišini zemnog praha
zvaću tebe i Allaha...
Subhanallah, amanallah,
derman* Allah, nu asije!
Ah, sto ćeš me za to karat,
Ti mi ovo šerbe liješ?
Evlija sam il maskara,
u kog sam se zagledao:
u tvoj obraz il Slikara
Koji ga je naslikao?
Ah, vas dvoje, s kojih patim,
ne mogu se nagledati...
Dva izvora ko lopoci,
sunce što odsvakle grije...
Velahavle, šta to pijem?
Duboke i svijetle oči!
I kad struhnu bijele kosti,
ja ću piti te svjetlosti...
Nema komentara:
Objavi komentar