"Nikad nećeš moja draga
saznat kol'ko te volim!
Kad bi rekla da ti srušim,
kubbe ove džamije,
Vallahi bih srušio ga
na glavu sahibije!"
A to sluša car Sulejman,
govor ptica razumi:
"Dođi 'vamo, o ašiče,
kaži der šta naumi!"
"Sultan-care Sulejmane,
nemoj mene kazniti,
jer ašikov govor samo,
draga može shvatiti!
Mi ašici ko šehidi,
od ljubavi mrjemo!
Izvan znanja i razuma
zborimo šta snijemo!"
Kad bi rekla da ti srušim,
kubbe ove džamije,
Vallahi bih srušio ga
na glavu sahibije!"
Na ovo se car nasmija
pa ašik lasti reče:
"Ašikujte pod kubbetom
svako jutro i večer!"
Nema komentara:
Objavi komentar