Skoci Bilal iz postelje, u dusi ga duboko zabolje.
Lik Resula ugledao je, „Sto te nema o Bilale?“, upitao je.
Ya resulAllah, ya habibAllah.
Jel moguce da toliko prodje, da Resulu u posjet ne dodje?
Trga Bilal dlake iz brade, san mu ovaj mira ne dade.
Ya resulAllah, ya habibAllah.
Sabahom ranim sprema se Bilal, put Medine da olaksa hal.
Cilj je kabur gdje lezi Resul, da razbije kahar postigne _______.
Ya resulAllah, ya habibAllah.
Kod kabura voljenoga bica, zatece Bilal dva zlatna mladica.
Kako jedan drugom o proslosti prica, Husejna i Hasana dva Resulova ptica.
Ya resulAllah, ya habibAllah.
Tuzni Bilal dize ruke do uha, sve zatisa cula se i muha.
Pusti mili glas iz sveg grla suha, sav drhtase ozarena duha.
Ya resulAllah, ya habibAllah.
Hrle ashabi sa sviju strana, omami ih glas ko’ da puce brana,
Sto ih dijeli sada od prijasnjih dana, da im vrati uspomene Resulova zemana.
Ya resulAllah, ya habibAllah.
O Bilale, Poslanikov mujezine, nek te nur Allahove milosti ogrne.
Sto nas vrati u minule dane, kad si budio Resula u sabahe rane....
Ya resulAllah, ya habibAllah.
Nema komentara:
Objavi komentar