Dunjaluk je sjenka što prolazi,
ništa moje, sve mi izmiče,
koliko sam srcem zaboravio,
dok me Allah tiho dozivaše.
Kad zadnji dah sa usana krene,
nek jezik šapne bez straha,
La illahe illallah
nek me vrati mome Allahu,
Allah Allah
Sve što postoji, Tebe doziva,
kad nur se spusti, u grudi moje,
svaka tmina tad izumire,
Allah, Allah
Šta ću reći kad me zemlja primi,
kad se tijelo tišini preda,
praznih ruku srca umorna,
hoće li mi iman biti svjedok.
Kad zadnji dah sa usana krene,
nek jezik šapne bez straha,
La illahe illallah
nek me vrati mome Allahu
Allah Allah
Kad zadnji dah iz grudi krene,
i svijet se s dušom tiho dijeli,
meleci šapatom joj zbore,
ne boj se robu put je cijeli.
Kad zadnji dah sa usana krene,
nek jezik šapne bez straha,
La illahe illallah
nek me vrati mome Allahu
Allah Allah
Ostade tijelo, zemlji dano,
prašina svome prahu ide,
a ruh se diže ka svjetlosti,
gdje nema tuge niti brige.
Kad zadnji dah sa usana krene,
nek jezik šapne bez straha,
La illahe illallah
nek me vrati mome Allahu
Allah Allah
Kad kabur postane prva postaja,
i noć se spusti bez svjetiljke dana,
iman je tada jedini saputnik,
a djela glas što istinu brani.
Kad zadnji dah sa usana krene,
nek jezik šapne bez straha,
La illahe illallah
nek me vrati mome Allahu
Allah Allah
Ko upozna sebe, Gospodara zna,
govorili stari arifi,
slomi sebe da bi živio,
u predaji je tajna slobode.
Derviš je onaj što ne žali,
ni kuću ni imanje,
jer sve je dao još za života,
smrt mu je samo svitanje.
Allah Allah
Srcem te zovem, ja Rabbi,
na kraju puta bez Dunjaluka,
ostaješ ti i ništa više,
Allah, Allah
Kad zadnji dah sa usana krene,
nek jezik šapne bez straha,
La illahe illallah
nek me vrati mome Allahu
Allah Allah
Nema komentara:
Objavi komentar