Allah, Allah, noć prolazi,
a san oku ne dolazi. Nigdje glasa, žive duše,
niti s grana da zapuše.
Dlanom o dlan - već rastanak,
na dunjaluk pao sanak. U prozoru zvijezda dvori,
dunjalučko ruho gori.
Srce, broši i đerdani
nisu za te salivani,
niz tvoj krš se staže steru,
utabane u čemeru.
Kofu žuči srce nosiš,
za Ahiret stvoreno si,
kad potone mjesec mladi,
izlit ću je na sedžadi.
Nema komentara:
Objavi komentar